.

O GALOVIĆEVOJ JESENI

Naslovna
Povijest
Nagrade
Vijesti
Kontakt
Organizatori
Forum
Prijave
Sponzori

MALI GALOVIĆ

O Malom Galoviću
Radionice 2007
Radionice 2008
VOLONTERI
PRESS
LINKOVI

NAGRADNA IGRA

2008.
Naslovna stranica Kratka priča - Kratke priče 2009. Kratke priče - Larina pjesma
Kratke priče - Larina pjesma

šifra: ZIGGY STARDUST

LARINA PJESMA
Te sam večeri popio zadnju kap alkohola u životu. Barem kako sada stoje stvari. Kad se slične zgode dese ljudima koji vole zaviriti u dno flaše, a ne mogu razjasniti događaj kojemu su svjedočili, barem ne nekom ovozemaljskom logikom, prestaju piti. Ili počnu. Ni vi meni ne biste vjerovali kad bih ispričao ovako iz čista mira i bez svjedoka, priču koju ću vam sada ispričati.
Neki dan naiđem na veš mašinu u ionako uskom hodniku na četrnaestom katu zgrade, između naših i susjedovih vrata. Došla nam je baka Lara za blagdane, kažu susjedi,
pa joj moramo napraviti mjesta.

Lijepo, pomislih, brinu se da baka ne provodi praznike sama . Kažu još da je mašina ispravna i da će je vratiti u stan, čim baka ode. Nema problema, izdržat ćemo desetak dana, velim ja, iako spominjem baku i veš mašinu pri svakom ulasku i izlasku iz stana. Procvale mi modrice u visini bedra, na lijevoj i desnoj nozi. Trpim svejedno, jer svaki put prisjetim se i svoje bake, koja nas je napustila u ovo vrijeme, prošle godine. Samo, nije mi jasno  kakve  veze  ima veš mašina sa staricom ? Zar će spavati u kupaoni, u kadi ? Ili drže veš mašinu u dnevnom boravku ?  Iz dana u dan počnu se još neki predmeti i namještaj pojavljivati po hodniku i stubištu. Ormari, stolovi, stolice, stara izlizana fotelja, komoda, zarolani tepih. Ubrzo je  namještaj zakrčio čitav hodnik i počeo se širiti po stubištu . Ponekad bih, čekajući jedini ispravni lift u zgradi od petnaest katova i otprilike stotinjak stanova, zasjeo u fotelju koja se našla tik do ulaza u dizalo i pokušavao dokučiti tajnu bake Lare  i obitelji Slavko.To ime je, naime, stajalo na vratima stana četrnaestog kata nebodera u Heinzelovoj ulici. Pretpostavljam da je to obiteljsko prezime. Baku Laru zamišljam u mlađim danima, poput  Julie Christie u ulozi fatalne ljubavi doktora Zhivaga . Iako ostarjela, konačno je otkrila da se Zhivago krije u Zagrebu pod imenom Lebrang, gdje je nastavio svoje životno dijelo beskompromisnog pjesnika – lječnika, borca za pravdu, i žrtvovanje za dobrobit čovječanstva. Iz snatrenja me prene cviljenje i lupkanje nepodmazanog lifta koji je upravo pristigao, podsjetivši me na lokomotivu iz filma kojom je upravljao Strelnikof. Iz lifta izađe susjed iz susjednog hodnika i vidjevši me zamišljenog kako sjedim u fotelji, pozdravi me i prostrijeli pogledom koji je govorio: “kakav idiot …”
Bilo kako bilo, sjetih se dan uoči Božića, koji je ove godine pao na sam Badnjak, da mi još ne vidjesmo baku Laru ni na hodniku ni u liftu. Vraćajući se s posla, već dobrano nakićen, padne mi napamet da bih mogao pozvoniti, pitati je za zdravlje i zaželjeti ugodne blagdane i slično. Da više upoznam tu famoznu baku i skinem velo tajne sa svojih dokonih snatrenja. Zvonim , stišćem uporno, nekoliko puta. Nikome ni traga ni glasa. Prislanjam uho na vrata, optimistično i pomalo retardirano virim kroz špijunku. Cijelo stubište vonjalo je na bakalar, ali iz ovog stana nije se širio miris blagdanske kuhinje, već nekakav zadah po štali i seoskom dvorištu. Do mene je dopiralo pomalo čudno, potmulo šuškanje, poput životinjskog disanja i frktanja nozdrvama. Nakon pola sata osluškivanja i uporne zvonjave napokon odustanem, odem kući i ispričam sve ženi. Ona kaže, iako ih nije vidjela ni čula već dva dana, da vjerojatno spavaju, ne bi li se odmorili za ponoćku ili obavljaju zadnju kupovinu u predblagdansko veče. Ima trgovina koje rade i do osam. Kitimo mi tako bor, kusamo oslić a la bakalar na lisabonski, ne toliko zbog cijene, koliko radi jednostavnije pripreme i šalimo se. Glavna tema je baka Lara Slavko, a ja uspijevam iznervirati ženu svojim morbidnim smislom za humor, kako ona kaže. Uglavnom se  cerekam sam sebi i vlastitim dosjetkama. Pa, zaboga, nestala je baka skupa sa cijelom familijom. Kažem da je vjerojatno baka Lara završila u loncu umjesto bakalara, a oni se skrivaju. Ili je suše, pa će bit visi baba u podrumu na proljeće. I tako mic po mic približi se ponoć, ja praznim neznamnisam koju flašu đakovačke graševine i uživam u vlastitoj duhovitosti. Žena izašla na balkon, kaže, pun joj je kufer mojih primitivnih šala koje su samo meni smiješne i nitko ih ne  razumije. U trenutku kad odbije ponoć pridružim joj se, ne bih li je odobrovoljio kojim poljupcem i nježnošću. I tada se desi ono što svi nestrpljivo očekujete i bez čega ova priča ne bi imala smisla ni razloga ;
Supruga vrisne iz sve snage i problijedi, iako nisam baš sto posto siguran u redoslijed kojim se to dogodilo, ali sam  siguran da sam hitro pogledao u pravcu u kojem je izbečila oči i pokazivala, a još sam sigurniji sad kad vam to pričam, u ono što sam vidio. A vidio sam osam (ili ih je bilo šest ?) sobova sa crveno bijelim duguljastim kapicama, koje su mlatarale amo tamo, kako izlijeću kroz prozor susjedova stana, vukući za sobom ogromne saonice pune šarenih darova, u kojima je sjedila baka, za koju više ne znam kako bih je zvao, baka Lara Slavko ili Mraz, mašući nam i vičući Ho- Ho- Ho. Supruga se onesvijestila od uzbuđenja, pa sam je prenio u krevet i nastavio piti, donijevši definitivnu i čvrstu odluku da od danas prestajem. Ne znam zašto, ali sjedeći na balkonu do svitanja, cijelo vrijeme pjevušio sam “Larinu pjesmu”. Nikako mi nije izlazila iz uha.
 

 

DIGITALNA AUDIO JESEN

Radionice
Tribine
Dodjela nagrada
Razgovori

DIGITALNA VIDEO JESEN

Radionice
Tribine
Dodjela nagrada
Gosti

O GALOVIĆU

Biografija
Digitalizirana proza
Digitalizirana poezija
Digitalizirana drama
Ostalo
Bibliografija

MODERNA I MODERNIZAM

Autori
Djela
Kontekst
Bibliografija