.

O GALOVIĆEVOJ JESENI

Naslovna
Povijest
Nagrade
Vijesti
Kontakt
Organizatori
Forum
Prijave
Sponzori

MALI GALOVIĆ

O Malom Galoviću
Radionice 2007
Radionice 2008
VOLONTERI
PRESS
LINKOVI

NAGRADNA IGRA

2008.
Naslovna stranica Kratka priča - Kratke priče 2009. Kratka priča - Od danas iliti that will be the day
Kratka priča - Od danas iliti that will be the day

Šifra: Triceratops

OD DANAS

ILITI

THAT WILL BE THE DAY

Petar je izašao iz kuće danas na drugačiji način nego ikada do sada. U njegovom koraku se nazirala odlučnost kakvu nije pokazao u svojih četrdeset i pet godina života.

Njegovi koraci su dosada bili plahi i drhtavi. Od djetinjstva je njima upravljala nesigurnost, a kasnije je njihovu drhtavost oplemenila jeftina cuga, koja je bila prava prijateljica. Uvijek pri ruci!

No, danas je sve bilo drugačije. Bio je siguran u sebe i čist kao suza. Bez kapi alkohola. Danas je odlučio sve promjeniti. Promijeniti stav prema životu, prema Dunji, prema novcu, prema životu uopće. Danas će prvi put u njihovom desetgodišnjem zajedničkom životu progovoriti o njenim ispadima, alkoholizmu, anoreksiji, bulimiji, depresiji i svim ostalim poremećajima koji su doveli njihove odnose do dna. Niže se nije moglo.

Nije se nikako mogao sjetiti kada su se svi ti demoni pojavili u njihovim životima. Zato je trebao vremena da pročisti misli. Dan je bio savršen za to. Lijep i vedar rujanski dan. Bablje ljeto. Na Cvjetnom placu bilo je puno ljudi iako je bilo dva sata poslije podne. Petru je izgledalo kao da nitko ne radi. Sjeo je na klupu između kioska sa cvijećem i osluškivao grad. Učinilo mu se da čuje sve one tajne i intimne razgovore ljudi u prolazu. Odjednom se više nije osjećao tako usamljeminim. Danas, prvi put u životu.

Razmišljao je kako je sve to počelo.... To između njega i Dunje. Tek se bio zaposlio kao službenik u općini. Stručan u svom poslu, ali nespretan u odnosima s ljudima, Petar je izazivao podsmjeh kolega. Bio je svjestan tog podsmjeha, ali se nije previše obazirao, jer ga nitko nije izravno ismijavao. U jednom je trenutku u ured ušla djevojka i počela odmah brzo i nepovezano govoriti. Zatekla ga je samog u sobi. Svojim brzim izlaganjima i ona je njemu odavala nesigurnost. Petar se osvrnuo po sobi, da proveri ne radi li se slučajno o kakvoj spački njegovih kolega, no i dalje osim njih nikoga nije bilo. Tada mu je kroz glavu sjevnula misao. Sad ili nikad. Ovo je prilika da se spoji sa srodnom dušom. Do tada nije znao da je moguće da postoji osoba slična njemu. No, dobro je njegova pokojna majka govorila. Za svakoga postoji netko. Prvi je puta Petar osjetio da je sretan. Zapravo je prvi put osjetio da je živ. Učinio je nešto što nikada nije. Predložio je mladoj dami da se nađu poslije posla. Osmjehnula se i dogovorili su spoj. Kada je otišla viknuo je za njom na hodniku:

„Hej, kako se zovete, ovaj zoveš?“

„Dunja!“ odgovorila je.

U zraku se tih dana osjećao miris baruta. Iako u Zagrebu nije bilo zamračenja, sve je ukazivalo kako situacija nije normalna. U općini jedan dobar dio kolega nije dolazio na posao. Priča se da su „prešli prijeko“. Dio kolega se oprostio i otišao u rat.

Petra se to nije previše doticalo. On je živio na svom oblaku, zaljubljen do ušiju. Svaki dan je željno iščekivao trenutak svog povratka kući s posla. Dunja ga je čekala vesela. Podigla bi njegove debele naočale i poljubila ga i on je bio sretan. Na njene povremene ispade bezrazložnog bijesa nije reagirao. Bio je zaljubljen. No, ispadi su bili sve češći. Dunja je prestala jesti, a zajedno su počeli sve više piti. Ali, u njihovom velikom stanu u Maksimirskoj ulici djelovali su fino i gospodski.

S vremenom se počelo piti sve više, a obostrani su ispadi bili sve češći. Petrovi živci su se istanjili. Osobito kada je Dunja prodala veliki stan u Maksimirskoj ulici izbjeglicama iz Bosne za „kikiriki“. Preselili su u vlažnu podrumsku prostoriju na Trešnjevci, a ljubav je ostala u Maksimirskoj. Sve manje su razgovarali, sve su se rjeđe dodirivali. Petar je počeo izbjegavati Dunju. Ali, osim nje, nije imao nikoga. Posljednih je mjeseci osjećao da tako više ne može, da ga njihov odnos sve više guši i da mora nešto promijeniti. Danas je odlučio! Sve se mijenja iz temelja.

Danas će doći kući drugačije. Namjerno je izbjegao vožnju tramvajem, kako bi osmislio što će sroćiti. Promjene! Prestaje piti! Preuzima odgovornost! Odlučuje spasiti vezu! Ispričati će se Dunji i započeti s njom novi život. Putem se prisjećao svih njenih vrlina, kako bi nadmašio mane koje su u posljednje vrijeme sve više dolazile do izržaja. Još jučer ju je mrzio, a danas je želi ponovo voljeti kao prije. Može on to. Nije to tako teško. Na putu do kuće je susretao razne ljude. Neke je poznavao, ali su se ljudi iznenadili, jer nikad prije nije pozdravljao. Pogledao je odjeću koju je nosio. Shvatio je da je malo prljava i izgužvana. Prvi je put nakon dužeg vremena osjatio nelagodu. Nelagoda je ubrzo nestala čim bi nastavio dalje. Dok je pješačio Savskom cestom osjećao je kako uzbuđenje raste. Smirivao se putem. „Nisi dijete, smiri se!“, govorio je sebi. Osjećao je kako ga nosi čudna snaga. Snaga odluke o promjeni.

Danas mu se stan činio večim no inače. Što je bio bliže, činio mu se večim. Kada je došao pred vrata učinilo mu se da ulazi u palaču. Svjež i dobro raspoložen prišao je Dunji i poljubioje. Učinio je to nakon dužeg vremena. Ona ga je najprije iznenađeno pogledala. Potom se osmjehnula. Tada su joj oči zaiskrile onim istim sjajem kao i prije deset godina. Ta se večer počela pretvarati u nešto lijepo što je do sada postojalo samo u uspomenama. Poslije večeri slijedila je noć za pamčenje. Rekli su si međusobno i učinili toliko toga...

Sljedećeg jutra je Petar ubilježio u kalendar: 11. rujna 2001. godine – „OD DANAS NIŠTA VIŠE NIJE ISTO“

 

DIGITALNA AUDIO JESEN

Radionice
Tribine
Dodjela nagrada
Razgovori

DIGITALNA VIDEO JESEN

Radionice
Tribine
Dodjela nagrada
Gosti

O GALOVIĆU

Biografija
Digitalizirana proza
Digitalizirana poezija
Digitalizirana drama
Ostalo
Bibliografija

MODERNA I MODERNIZAM

Autori
Djela
Kontekst
Bibliografija