.

O GALOVIĆEVOJ JESENI

Naslovna
Povijest
Nagrade
Vijesti
Kontakt
Organizatori
Forum
Prijave
Sponzori

MALI GALOVIĆ

O Malom Galoviću
Radionice 2007
Radionice 2008
VOLONTERI
PRESS
LINKOVI

NAGRADNA IGRA

2008.
Naslovna stranica Kratka priča - Kratke priče 2009. Kratka priča - Od danas ... (ŠALA)
Kratka priča - Od danas ... (ŠALA)

Šifra: ŠALA

Od danas...

Od danas me više nema. Zbogom. Našvrljao sam dvije mučne rečenice na papirić koji sam našao pokraj kućnog telefona i zauvijek se odlučio izgubiti iz njenog vidokruga. Od danas me više nema. Zbogom. Jesam li bio u pravu? Magnetom sam ružnu poruku pričvrstio na frižider. Ne znam zašto nisam odabrao neko pametnije mjesto, koliko pametno može biti za ovu prigodu, ali pretpostavljam da su američki filmovi i njihovi svačim oblijepljeni frižideri imali kakav-takav utjecaj na moj izbor.

 

Izišao sam na glavnu ulicu pomućena razuma, i znao sam da nisam dovoljno promišljao prije konačnog i odrješitog zbogom (kakvu samo odvratnost i nelagodu u meni budi ta riječ, tako je hladna!), i bio sam gotovo uvjeren u to da bih se jednoga dana mogao pokajati.

Ona zacijelo još spava. I ne zna da mene od danas više nema. A kad pročita poruku s frižidera, njene će se krupne oči zacakliti i neće prestati prolijevati suze barem tjedan dana. Ostavljam je zbog dosade, zbog gluposti, zbog – teško je to protumačiti – želje da odahnem i da joj kažem da me ostavi na miru. Ta prisnost! Ta nježnost! Ta bolesna vezanost uz drugo biće! Oduvijek sam bio slobodnjak. Nisam se volio vezati. Ali ona me čvrsto obujmila rukama i nije me puštala, a ja sam se s vremenom počeo gušiti, gušiti i sve više gušiti, i jučer je kap prelila čašu.

Htio sam slobodu. Znate li što je sloboda? Svi snivaju snove o slobodi, i svatko je stvorio svoje viđenje slobode, a moje je viđenje prilično jednostavno: sloboda je sposobnost čovjeka da postoji zbog sebe samoga. Ili, recimo, da ne postoji uopće. To je sloboda. U trenutku kada sam ispisao zbogom i zaokružio misao bljedunjavom točkom okusio sam jednu vrstu slobode. Od danas me više nema, barem kad se o njoj radi, a niti nje više nema za mene.

 

Hodajući ulicom, uživajući u slobodi (zapravo se ništa nije promijenilo, a ja sam se trudio uživati), nastojao sam se ne okretati prema našoj zgradi. Staroj, oronuloj, sivoj zgradurini, u kojoj smo dijelili sve i ništa, a sada će se donedavna stvarnost pretvoriti u puke uspomene. Više se neću porezati u pokušaju otključavanja potrganih ulaznih vrata, neću se šuljati tamnim hodnicima, neću svojom glazbom ljutiti cijelo susjedstvo...

Od danas me više nema. To sam joj napisao? Toliko sam puta prevrtio svoju misao u glavi da ću, mislim, stvarno poludjeti. Jesam li poredao riječi baš tim redoslijedom ili...? Više ništa nije sigurno. Sigurno je samo da sam u ovom trenutku dovoljno odmaknuo da ne mogu vidjeti trošnu zgradurinu ni da poželim, a da je ona već proučila moje dvije rečenice: Od danas me više nema. Zbogom.

Sloboda! Sloboda! Sloboda! vikao sam glasno teturajući cestom kao da sam pijan, a niti čašu pića nisam kušao... Slobodan sam kao ptica u letu, kao lastavica, kao... U jednom trenutku sudbina mi se nasmijala i dala upravo ono što sam napisao u poruci: slobodu u nepostojanju. I auto me udario, ja sam odlepršao na nebo ili potonuo u pakao, ni sam nisam siguran, a ona, jadnica, slomila se od tuge misleći da je kriva za moje samoubojstvo koje sam, prema njenom sudu, planirao u času pisanja poruke.

A ja sam samo htio malo slobode.

 

DIGITALNA AUDIO JESEN

Radionice
Tribine
Dodjela nagrada
Razgovori

DIGITALNA VIDEO JESEN

Radionice
Tribine
Dodjela nagrada
Gosti

O GALOVIĆU

Biografija
Digitalizirana proza
Digitalizirana poezija
Digitalizirana drama
Ostalo
Bibliografija

MODERNA I MODERNIZAM

Autori
Djela
Kontekst
Bibliografija