.

O GALOVIĆEVOJ JESENI

Naslovna
Povijest
Nagrade
Vijesti
Kontakt
Organizatori
Forum
Prijave
Sponzori

MALI GALOVIĆ

O Malom Galoviću
Radionice 2007
Radionice 2008
VOLONTERI
PRESS
LINKOVI

NAGRADNA IGRA

2008.
Kratka priča - REA

šifra: klea

REA

Zakoračila je prema hodniku i osjetila pod nogom nešto mekano. U trenutku se dugačkim hodnikom razlio miris neugodnih esencija. Znala je u što je ugazila jer to nije bilo prvi put nego tisućiti ili tko zna koji. S nekakvom mirnoćom u pokretima okrenula se prema dnevnoj sobi i poskakujući na jednoj nozi prišla komodi na kojoj su stajali papirnati rupčići. Izvadila je jedan i opet skakučući otišla do hodnika. Sagnula se i s facom gađenja pokupila utabani izmet žutosmeđe boje. Brzo ga je odnijela u kupaonicu, bacila u WC školjku te povukla vodu. Zatim je skinula umrljanu čarapu i isprala je pod mlazom vode u kadi. Čarapa je završila u perilici istog trena. Iako se činila izrazito smirenom iznutra je frcala poput vatrometa, a lice joj se obojalo neobičnim nijansama crvene boje.

 

U dnevnoj sobi na starom trosjedu spavao je njezin suprug, a sin tinejdžer sjedio je na fotelji i kao hipnotiziran gledao u televizor. Ispod staklenog niskog stola ležao je veliki žuti pas i zurio u nju netremice. Gledala ga je nekoliko sekundi. Pogled joj je bio opasan i prijeteći. Pas je to osjetio i nije se pomaknuo ni milimetar . Polako je disao i samo promatrao ženu srednjih godina bez jedne čarape na nogama. Nakon tih nekoliko sekundi odmjeravanja pogleda prišla je televizoru i mrtva hladna ga ugasila. Tinejdžer je skočio s fotelje kao uboden šilom u stražnjicu i zasuo svoju majku hrpom neodobravajućih riječi. Tražio je istog trena da upali televizor jer mu je „baš sad neka super serija na programu“. Ali ona je bila neumoljiva. Tinejdžer je ludio, šizio, urlao pa se i suprug trgnuo iz popodnevnog drijemeža.


  • Kakva galama! Nemoš više ni spavat u miru!

  • Pa kad mi je ugasila! Baš sad kad je najnapetije!

  • Pa što si mu ugasila?

  • Zato.

  • Jesi ti nešto ljuta? Vidim ti po licu… Što se dogodilo?

  • Od danas više ne želim govna po stanu! Ne želim!

  • Ma daj, mama! Ja mislio tko zna što sam zbrljao! A ti to meni zbog Reinog govanca ugasila seriju?

  • Znaš što, balavac jedan, Reinog govanca mi je pun kufer! Svaki drugi dan ugazim u to ili u pišaku! Pa jesi ti normalan? Moraš ju voditi van svaki dan i gotovo!

  • Pa kad ne stignem svaki dan. Vidila si kolko imam za učit!

  • Ma ne zanima me ništa! Rekla sam ti da od danas više ne toleriram ništa! Budem li još koji put našla govno u stanu pas ide na ulicu i gotovo!

  • Pa kak si tako…Joj,dobro! Šetat ću je!

  • Svaki dan kad dođeš iz škole prvo da si nju prošetao! Jel to jasno?

  • Dobro, rekao sam….Hoću.


Mješanka Rea sve je mirno slušala i samo pomicala glavicu čas prema tinejdžeru čas prema majci. Kao da je pomno slušala svaku riječ razgovora i pohranjivala si u memoriju. Kad su se duhovi stišali polako se izvukla ispod stola i otišla u hodnik u svoj krevetić. Do jutra ju nisu ni čuli ni vidjeli. Spavala je sklupčana na plavom jastuku, a pod glavom joj kao kakav podmetač stajala igračka kost napravljena od špage.


Sutradan je tinejdžer otišao u školu, a roditelji na posao. Rea je ostajala sama u stanu i već naviknuta na tišinu povremeno prohodala sobom ili hodnikom, malo zalajala na kakav zvuk koji je dolazio s ulice te onda opet dremuckala na svom jastuku. Imala je u zdjelici čiste vode kako bi povremeno ovlažila grlo. Ti sati samoće su joj bili dugi kao godina i željno je iščekivala povratak svojih ukućana. Uvijek bi prvo dolazio tinejdžer, a roditelji nešto kasnije.On bi ju pomazio, zatim dao keksić ili neki drugi slatkiš za pse, malo se igrao s njom, a onda se zatvorio u svoju sobu i visio na kompjuteru satima te slušao glazbu luđački glasno. Rea je povremeno šapicama grebala po njegovim vratima i dozivala ga. Ali tinejdžer ju nije niti mogao čuti od glazbe, a i da ju je čuo pitanje je bi li reagirao jer mu se prsti nisu mogli odlijepiti od tastature. Onda bi se ona pomirila sa sudbinom i opet zalegla na svoj jastuk čekajući druge ukućane. Roditelji su stizali u isto vrijeme i također ju malo pomazili čim bi ušli, a zatim gladni kao vukovi sjeli za stol i na brzinu slistili ručak skuhan prethodne večeri. Rea je običavala sjedili kraj stola dok oni jedu i oblizivala se pri svakom njihovom zalogaju. Dobila bi ona koji zalogajčić,ali ne puno jer pravi obrok za nju bivao je tek predvečer. Kad je majka upitala tinjedžera je li prošetao psa slagao je rekavši da jest.


I toga dana nakon odmora majka je krenula u kupaonicu da se osvježi. Već naviknuta na iznenađenja polako je koračala hodnikom i gledala u pod. Vidjela je izmet i zaobišla ga. Imala je sreće ovoga puta da ne ugazi.Pokupila ga je i tada je donijela konačnu odluku. Pas ide van iz stana već danas.Sin je plakao kao malo dijete i molio majku da to ne čini, ali ona je bila nepokolebljiva. Suprug se nije htio previše miješati jer on sam zapravo i nije bio neki ljubitelj životinja. Nazvala je nekoliko brojeva ne bi li psu našla novi dom no nitko ga nije htio. Zatim ga je stavila u automobil dok je tinejdžer vrištao i molio te se odvezla u nepoznatom pravcu.


Vozila je kao opijena. Ni sama nije bila svjesna kuda ide i što će sa psom.Samo je vozila.Povremeno bi pogledala kroz prozor kao da bira mjesto na kojemu će ostaviti Reu. Jedna livada činila joj se preblizu cesti pa je produžila dalje. Nakon nekog vremena opet je vidjela livadu koja joj se učini idealnom. Parkirala je automobil i otvorila suvozačeva vrata te pokazala psu da izađe. Rea je sjedila kao skamenjena i nije pomicala niti jedan dio svoga tijela. Onda je majka izašla iz automobila i pokušavala ju na silu izvući van. Nije uspjevala.Rea je pustila korjenje na sjedalu i samo je krupnim, tužnim očima promatrala ženu koju voli kako ju pokušava izgurati van. Uzaludna borba trajala je neko vrijeme i Rea je odjednom popusila. Izašla je iz automobila i stala pred ženu veselo mašući repom. Fiksirala ju je pogledom. Umiljavala joj se kod nogu. A majka je okretala pogled od psa i brzo ušla u automobil, upalila ga i krenula. U retrovizoru je vidjela žutu životinju kako mirno sjedi tamo gdje ju je ostavila. Nešto joj se stegnulo u grudima i osjetila je da ostaje bez daha. Snažna bol joj zatrza srčani mišić. U hipu joj se nekoliko suza skotrlja niz obraz. Majka osjeti užasnu tugu i stid. Bol i suosjećanje. Jad i ljubav isprepletene u jednu nit. Brzinom munje okrene automobil i vrati se do psa. Izađe uplakanih očiju i spusti se na koljena kraj drage životinje. Zagrli rukama mješanku Reu i šapne joj u uho: „Od danas te ja vodim u šetnju!“.

 

DIGITALNA AUDIO JESEN

Radionice
Tribine
Dodjela nagrada
Razgovori

DIGITALNA VIDEO JESEN

Radionice
Tribine
Dodjela nagrada
Gosti

O GALOVIĆU

Biografija
Digitalizirana proza
Digitalizirana poezija
Digitalizirana drama
Ostalo
Bibliografija

MODERNA I MODERNIZAM

Autori
Djela
Kontekst
Bibliografija