.

O GALOVIĆEVOJ JESENI

Naslovna
Povijest
Nagrade
Vijesti
Kontakt
Organizatori
Forum
Prijave
Sponzori

MALI GALOVIĆ

O Malom Galoviću
Radionice 2007
Radionice 2008
VOLONTERI
PRESS
LINKOVI

NAGRADNA IGRA

2008.
Naslovna stranica Kratka priča - Kratke priče 2009. Kratka priča - Ko ti je rekao da znam
Kratka priča - Ko ti je rekao da znam

Šifra : Elisa

Ko ti je rekao da znam

Nećeš više bježati iako još uvijek nisi sigurna da li je to odluka ili slučajnost čudne ti struje stišću usne i naseljavaju mozak. Ovaj put ih nećeš ubiti prevelikom željom i u očekivanjima gledati neprijatelja koji se hihoće od straha i plaši svakog pokušaja ostvarenja. Pritom nećeš zaboraviti koliko je bilo samozadovoljstva u dizanju sebe i poništavanju drugih. Kad bi došlo do trenutka koji nudi jedino realizaciju most je već bio izgrađen, samo ga je trebalo podići.

Šutnja i nestanak. Ostavljala bi u trenucima najjačih emocija. U tom deliriju boli nema suptilnosti. Zato si odlučila komunicirati isključivo dopisivanjem. I svaki put kad bi trebalo doći do nekog susreta izmišljala bi migrene, pms, poplave… dok ne bi došlo do praska ili tihog odlaska. Njega uopće nisi zamišljala, ali ti se odjednom učinilo da te netko provocira ogledalom. Obožavala si njegove riječi koje su plivale ekranom. Rekao je 'Kad dolaziš na spoj nekom s kim se svakodnevno i intenzivno dopisuješ ti si već zaljubljen. Što će se dogoditi ne možemo predvidjeti.' Stoji nasuprot tebe i gleda te. Tvoje ogledalo. Sve što si mislila govorila u sve što si tako zadrto vjerovala sve se slijeva između nogu, kroz oči, curi kao slina, izmiče. A vidjela si se u Grožnjanu s mačkom na ramenu ruskim hrtom i violinom. Družiti se s hrtom daje dovoljno vremena da proučavaš ljude koji se tebe ne usude proučavati. Njihova plahost ima nešto što vlasnici krvoločnih nikad ne mogu pobuditi. Poštovanje.Govorila bi sama sebi sjedeći za praznim stolom. Naravno nisi namjeravala naučiti svirati violinu, nosila bi je u ruci, jer dobro pristaje uz onaj ljubičasti šal. Jer to je imidž. A dobar imidž je najbolja obrana. Nosila bi tugu kao najsvetiji amblem i ostavljala miris bahatog i isfuranog ludila sumnjajući u namjere svakog koji bi želio ući dalje od predsoblja. Odjednom nestaje prezir. I ruši se tvoj napuhani grad. U kojem si izgradila kult ličnosti i urezala svoje ime u svaku desetu rečenicu prijatelja poznanika i prolaznika. Degutantna simpatija prema sebi i nedostatak empatije za druge nestaje u ovom pogledu koji te otvara bez pitanja i ulazi, počinje rovariti po atrofičnim predjelima tvojih tunela kojih si se bojala okrznuti, apstinencijski zgrožena na svaku malo jaču bliskost. Dezinficirana u svom staklu voajerskog izričaja. Čudi se što si se tako rijetko prepuštala. Što si ih tako rijetko puštala. Prešućuješ da rubnih nema toliko puno koliko se o njima govori a svaki komični pokušaj vrlo je blizak tragediji. Iako misli da nije rubni ti znaš da ne bi nikad osjetila sjedinjenje s nekim ko nije spreman na žicu. Priče o slobodi više ne tumačiš . Jer se nikada nisi slobodnije osjećala.Tvoje je tijelo slijepljeno za njegov um a srce je zamračilo sve ostale organe svojom veličinom. O empatiji će ti držati dodatne satove ili nedostatak dotične pripisati karakternoj crti. Pokušava shvatiti kako je netko godišta šezdeset i osmog još uvijek toliko čist usprkos pomaknutoj mašti i. neočekivanim uzdasima. Pitaš se zašto ga smatraju uštogljenim, ozbiljnim i krutim. Zar ga nitko do sada nije gledao u oči. Tamo ti neće biti hladno bez obzira na povremenu bezizražajnost. Duhovitost se ne skriva uvijek u riječima. Nije te strah oslabljenosti, svako je tvoje preseravanje i glumatanje raskrinkano a svaki tvoj bijes smiješan. Šutiš i dalje, ali drukčije. Jer šutnja nije uvijek prihvaćanje. Najbolniji urlici njenim hodnicima odzvanjaju. I čuđenju je katkad najdraži eskort. Umotati ćeš se u njegovo tijelo skvrčena a on će ti dlanovima obložiti lice. Više nećeš taj balzam gledati kao grablje koje traže osvetu. I nećeš se pitati zašto bi te netko toliko ljubio ako kad tad tu ljubav neće šamarati uvredama a toplinu koju mu pružiš iskoristiti za sprdnju. Nosiš njegove majice i ne stišće te tjeskoba kada tvoje gaće suzne od želje za njim stavi u mašinu i vrti zajedno sa svojim potkošuljama. Čini ti se da je mogao biti i žena. Postaješ svjesna da je mistificiranje kozmetičko održavanje koje sekrecija izgrize u trenu. Zato nećeš mistificirati.Oprati ćeš skorenu hranu sa suđa u njegovom sudoperu i onim ogromnim nožem razjebati emajl.


 

DIGITALNA AUDIO JESEN

Radionice
Tribine
Dodjela nagrada
Razgovori

DIGITALNA VIDEO JESEN

Radionice
Tribine
Dodjela nagrada
Gosti

O GALOVIĆU

Biografija
Digitalizirana proza
Digitalizirana poezija
Digitalizirana drama
Ostalo
Bibliografija

MODERNA I MODERNIZAM

Autori
Djela
Kontekst
Bibliografija