.

O GALOVIĆEVOJ JESENI

Naslovna
Povijest
Nagrade
Vijesti
Kontakt
Organizatori
Forum
Prijave
Sponzori

MALI GALOVIĆ

O Malom Galoviću
Radionice 2007
Radionice 2008
VOLONTERI
PRESS
LINKOVI

NAGRADNA IGRA

2008.
Kratka priča - Pjesnik

 

Šifra: ARGONAUT
P J E S N I K

Odavno ništa nije napisao. Vrelo je definitivno presušilo, urušilo se u podzemlje, zanijemilo, ugasilo se. Krešimir Marek, pjesnik u kasnim pedesetim godinama završio je ljubavnu igru s poezijom. Godinama vjerna družica, no ne posve iznenada, ostavila ga je samoga. Osjećao je Marek dobro i u proteklim godinama kako se vrelo suši a signali postaju sve više uznemirujući. Protjecali su mjeseci od retka do retka, a onda opet, buknula bi erupcija iz podzemlja, vrelo je bučalo svojom tajanstvenom silinom. Mareku je poezija bila, primarno, zadovoljstvo. Volio je uranjati u zagonetne koloplete riječi i osjećaja. To je bio njegov pravi intimni, a za druge zatvoreni svijet. Objavljivao je malo, bolje reći rijetko, ne mareći za knjige i priznanja

U onom svakodnevnom, iz dana u dan životu, Marek se bavio distribucijom knjiga, vrsno ih je plasirao i od te zarade mogao je mirno živjeti, da bi se u onim posebnim trenucima posvećivao stihu. Marekova poezija u osnovi je bila romantična, za neke i pomalo prevaziđena, premrežena mitovima i pojedinca u vrtlozima suvremenog svijeta.

Doista, odavna ništa nije zapisao. Sada, već nekako i nije više osjećao potrebe za tom gestom.

No, dobro, izvor se iscrpio. Ali i dalje je vjerovao u nepresušnu, vječnu snagu podzemnog vrela, jednom će podzemlje iznova probiti sve barijere i nahrupiti kao bujica.

Rado je pidsao o Omfali, lidijskoj kraljici i njezinoj moći vladanja drugima. Ne, on nije bio Heraklo, on je bio samo Krešimir Marek, anonimni pjesnik koji se samo divi mitu, ženi.

Omfala je ostala u procijepima povijesti u nepreglednoj galeriji likova, nije više čula Marekov doziv, nije mu se mogla odazvati.

Kako vrijeme kada usporiu najbrže protječe. Marek je zaboravio na poeziju pritisnut dnevnim obavezama. Uglavio se u posao i unatoč brojnim problemima, postižući i poneki uspjeh koji se lijepo mogao izmjeriti u znatno poraslim mjesečnim prihodima.

Kao dodatnu nagradu, odabrao je turističko putovanje u Malu Aziju, u postojbinu lidijske kraljice Omfale. Putovanje mu nije otvorilo nove horizonte zadovoljstava, mjesta i lokaliteti koje je posjećivao nisu pobudili u njemu ni najmanji impuls. Nigdje nije vidio, ni osjetio dah lidijske kraljice, ona je bila duboko pokopana ispod mnogih slojeva.

Uglavnom, nekorisno putovanje, dosadno i zamorno. Prepun negativnih osjećao iznova se prepustio distribuciji.

Počeo je često razmišljati o procesu koji ga je zahvatio, nekada je bio i pjesnik a sada je samo je samo vrsni trgovac knjigom.

Ove je večeri bio iznimno umoran, svima je valjalo ugoditi i istodobno ostvariti dobru razliku u cijeni, smješkati se i odobravati. Sve je to uspio premostiti i posve iscijeđen legao.

Probudio se još uvijek osjećajući trzaje premorenog tijela. Mrak, prvi zraci svijetla tek su se probijali. Osjetio je da nije sam u sobi. Pridigao se i ugledao figuru u kutu.

-tko je? Što tražite ovdje?

Prilika je sasvim polako izronila iz tame i Marek je ugledao mladu ženu tamne kose, ogrnutu bijelim plaštem.

-Tko ste vi? Što radite ovdje? mucao je Marek.

-Ne boj se, odgovori mu tiho žena, ja sam ona koju sanjaš.

Zapanjen, Marek je promatrao lijepo ženino lice s istaknutim očima.

Nasmiješio se, bez straha, tako je on, davno, zamišljao lidijsku kraljicu. Njegov obožavani lik, žena iz snova, mit, stajala je pred njim.

Protrljao je oči kako bi je pozornije promotrio, žena je i dalje stajala na korak do polutame, gledajući ga.

Marek je zaustio nešto reći, no, nije mogao, bio

je nijem, posve nijem. Otvarao je usta, palacao jezikom, no glasovi nisu izvirali.

-Nađi me, prozbori još jednom žena i utone, krećući se unazad u tamu, u beskraj.

Marek hitro skoči s kreveta, potrči prema kutu sobe, zastane, sjeti se prekidača te upali svijetlo . Bio je posve sam u prostoriji. Niti traga neznanoj a tako znanoj ženi.

Idućeg dana, grozničavo je počeo zapisivati fragmente kojih se snažno prisjećao, mada mu nikako nije bilo jasno, je li to san, halucinacija ili stvarni posjet.

Mučeći se u traženju odgovora, Marek je ispisao niz stranica, odmah dopunjujući i ispravljajući napisano. Nekoliko je puta kretao od samog početka noćnog susreta, kombinirajući različite dijelove zapisanih sjećanja, da bi nakon četiri dana ipak uspješno sklopio mozaik, od petsto četrdeset redaka, četrdeset pjesama u šest ciklusa, Dan, Noć, Posjet, Praznina.

Već je idućeg dana tekst ponudio odabranom nakladniku. Ovaj ga je prihvatio bez mnogo ustezanja i obećao mu brzo tiskanje.

Zahvaljujući sponzorima, knjiga pjesama sredovječnog pjesnika Krešimira Mareka objavljena je idućeg mjeseca. Uglavnom pohvale ali ne i pretjerano oduševljenje pratile su Marekovu knjigu. Dobro, ali ne i savršeno, prihvatljivo ali ne i najbolje. Ipak, Marek je bio zadovoljan jer ova je zbirka povukla u tisak i njegove starije materijale pa je ovih dana imao obaveza preko glave u pripremanju rukopisa za objavljivanje.

Nepoznati lik nije ga više posjećivao, pa čak niti u snu iako je Marek neprestano razmišljao o tajanstvenoj ženi.

Sasvim slučajni pregled kod liječnika otkrio je zlu sudbinu pjesnika Krešimira Mareka. Opaka bolest nagrizala je njegovo tijelo. Budućnost, vrlo kratka budućnost bila je posve izvjesna.

Marek se nije nikome žalio na takav, ipak iznenađujući ishod njegova života. Živio je kako je htio, posvećujući svoj život običnoj svakodnevici, umećući svoje poetske retke između njih.

Bolovi su se javili razmjerno brzo iscrpljujući ga. Razoreno tijelo teško se nosilo sa svakim novim danom. Sada, u ovim trenucima, bilo mu je doista teško živjeti, gotovo nemoguće.

Lijekovi su slabo pomagali, preostao je morfij, čije su doze svakim danom postajale sve više. Već je i vidno oslabio, no, nije prošao niti jedan trenutak a da nije pomislio na svoj dragi lik i unatoč silnoj boli uranjao je u tajanstvo mita, tonući sve dublje u davninu i prazninu.

Krešimir Marek smješten je na Peti odjel. U bolesničkom krevetu, Marek je rekao dežurnom liječniku.

-Ja sam kožna vreća što drži na okupu još nekoliko zdravih kostiju. Ne trošite previše na mene.

Bol je postajala sve gušća, nesnosnija, teško ju je trpio. Događala mu se i nesvijest od boli. Marek je polako odlazio, sušeći se.

Te kišne, teške, vlažne večeri, uzeo je knjigu svojih stihova o lidijskoj kraljici, o posjetu mitske žene, prolistao je i odložio na ormarić pored kreveta. Toliko je bio slab da je jedva držao knjigu.

U potpunoj tišini sobe, Marek je zadnjim snagama opazio lik žene u bijelom, kako izranja iz tame i gotovo lebdeći dolazi do njegova uzglavlja, uzima knjigu, lista je. Marek je zapazio jedva vidljivi osmijeh na njezinom licu.

Pogledala ga je i rekla mu jedva čujno.

-Želiš li poći sa mnom?


Marek je teško, samo malo klimnuo glavom netremice je gledajući.

Žena ga je pomilovala po obrazu prihvaćajući njegovu suhu ruku.

-Pođimo.

Marek je sasvim lako ustao iz kreveta, onako lagan, prozračan i krenuo isprva nekako neodlučno, a ponda brže za ženom u bijelom.

-Tko si doista ti?. Jedva je prozborio.

-Sada više nije važno, ali ti znaš, reče mu jedva čujno i zakorači u tamu. Marek ju je bespogovorno slijedio.

Marek je idućeg tjedna sahranjen na Novom groblju. Ispratilo ga je nekoliko znanaca, tijelo je prepušteno zemlji.

Patolog bolnice dugo se nije mogao oteti dojmu zagonetnog i sretnog osmijeha na licu mrtvog čovjeka Krešimira Mareka. U njegovoj dugoj praksi takvo što je doživio po prvi put, posebice kada je riječ o bolesnicima od, ove opake bolesti.

 

DIGITALNA AUDIO JESEN

Radionice
Tribine
Dodjela nagrada
Razgovori

DIGITALNA VIDEO JESEN

Radionice
Tribine
Dodjela nagrada
Gosti

O GALOVIĆU

Biografija
Digitalizirana proza
Digitalizirana poezija
Digitalizirana drama
Ostalo
Bibliografija

MODERNA I MODERNIZAM

Autori
Djela
Kontekst
Bibliografija