.

O GALOVIĆEVOJ JESENI

Naslovna
Povijest
Nagrade
Vijesti
Kontakt
Organizatori
Forum
Prijave
Sponzori

MALI GALOVIĆ

O Malom Galoviću
Radionice 2007
Radionice 2008
VOLONTERI
PRESS
LINKOVI

NAGRADNA IGRA

2008.
Moderna i modernizam - kontekst

Pjesnici na barikadama
Kad je brkonja Franjo Josip I. te davne 1895. godine potegnuo u Zagreb kako bi uveličao otvorenje nove zgrade Hrvatskog narodnog kazališta, na kolodvoru je priređen svečan doček, kakav već i priliči jednome caru. Među brojnim licima bio je i omraženi Hedervary koji je simbolički prosipao mađarsku zemlju caru pod korake – kako bi i u tuđini hodao po mađarskom tlu. Nešto kasnije, svega par stotina metara dalje, ogorčeni hrvatski studenti na današnjem Jelačić placu imali su toliko drskosti da javno spale mađarsku zastavu pred iskolačenim očima cara Franceka i njegovog poltrona Khuena Hedervaryja, s namjerom da – i oni simbolički – pruže otpor sustavno nametnutoj mađarizaciji. Budućnost, koja je uvijek najvjerodostojnije mjerilo, pokazala je da su te demonstracije odigrale bitnu ulogu u kreiranju povijesti hrvatske književnosti.

Napokon u trendu
Politički režim buntovnim je studentima uskratio daljnji studij na Zagrebačkom sveučilištu, što je za razvoj hrvatske kulture zapravo bio sjajan potez. Dio njih odlučio je svoje školovanje nastaviti u inozemstvu, ponajprije u Pragu (Milan Šarić, Stjepan Radić) i Beču (Branimir Livadić, Milivoj Dežman Ivanov). Ondje su se «zarazili» aktualnim političkim (socijalni realizam T.G. Masaryka u Češkoj) i umjetničkim tokovima (bečka secesija) te stvorili preduvjete za novo razdoblje hrvatske književnosti, koje je nastojalo sebi prokrčiti put još početkom posljednjeg desetljeća 19. stoljeća. Rodila se književna moderna, razdoblje u kojem je hrvatska literatura napokon stajala uz bok onoj šireg europskog porijekla.

«Mladi» vs. «stari»
Fin de siècle u Hrvatskoj protekao je u znaku generacijskih razmirica «mladih» i «starih», odnosno modernista i tradicionalista. Naime, 1900. godine «mladi» su osnovali Društvo hrvatskih književnika kao svojevrsnu opoziciju Matici hrvatskoj, koja je bila u rukama «starih». No ubrzo dolazi do kompromisa, pa već 1910. Matica u svojoj izdavačkoj djelatnosti počinje uzimati u obzir djela svih hrvatskih pisaca bez obzira na generacijsku pripadnost. Naravno, pod uvjetom da zadovolje estetske kriterije.

I moderna je – podvojena!
Hrvatsku modernu možemo pratiti u dvije faze, pri čemu prva završava 1903., a druga sredinom dvadesetih godina 20. stoljeća, odnosno pojavom Donadinija, Šimića i Krleže. Prva faza bila je u osnovi pokret iniciran od strane tzv. praške skupine koji se javio kao reakcija na stagnaciju hrvatskog društva potkraj 19. stoljeća. Taj pokret i nije imao primarno literarnoestetska obilježja, stoga i ne čudi što je, uz popularnu crticu, upravo kritika dominantna književna vrsta. Vodeća imena kritike, inače nositelji tzv. bečke skupine (Milivoj Dežman, Branimir Livadić), u časopisu Mladost prvi su se uhvatili u koštac s pitanjem doživljavanja umjetnosti kao estetskog fenomena i zagovarali su apsolutnu slobodu individualnog talenta. Druga faza s aspekta književne produkcije daleko je bogatija, raznovrsnija i zaigranija. Njezini glavni protagonisti imaju prije svega literarne ambicije i nositelji su književnog života svoga vremena, a danas se smatraju nepobitnim «majstorima od pera»: Milan Begović, Vladimir Nazor, Branimir Livadić, Dinko Šimunović, Antun Gustav Matoš, Dragutin Domjanić, Milutin Cihlar Nehajev, Vladimir Vidrić i dr. Književnost te faze pokazuje izrazitu sklonost čovjekovoj nutrini i psihičkim manifestacijama te ljudskoj intimi na granici sna i jave, stvarnog i nestvarnog. Posebno mjesto zauzima famozna 1909. godina kao jedna od najplodnijih godina hrvatske moderne, obilježena niskom književnih bisera. Uz nezaobilazne Vidrićeve Pjesme, Nehajev objavljuje najbolji roman hrvatske moderne Bijeg, Matoš treću zbirku pripovijedaka Umorne priče, Šimunović zbirku pripovijedaka Mrkodol, a Domjanić svoje Pjesme.

Stilska svaštara
Poezija, uglavnom jednoznačno impresionistička, u djelima Vidrića, Begovića, Domjanića i Matoša teži općoj harmoniji i ljepoti, i to najčešće kroz idilu pejzaža. Glasovita Hrvatska mlada lirika iz 1914. godine smatra se nekom vrstom sinteze i završne faze impresionističke poezije. Za razliku od pjesnika, prozaike zaokupljaju motivi erosa i smrti. Njihovi (anti)junaci uglavnom su hipersenzibilni intelektualci, živčano rastrojeni slabići bez inicijative i snage da pokrenu nešto novo i svrsishodno. Njihov život nerijetko je ogledalo sukoba pojedinca s konzervativnošću društva u kojem živi i u kojem se nastoji realizirati. Drama moderne, čijim se začetnikom danas smatra velikan Ivo Vojnović, obilježena je pak prepletenošću i raznovrsnošću različitih stilskih postupaka. Miletić i Tresić Pavičić pišu klasicističke i pseudoromantistične tragedije, Tucić i Kosor naturalističke, Ogrizović, Polić Kamov i Galović simbolističke drame.

Književni časopisi kao odskočna daska
Pokret hrvatske moderne lansiran je i koncentriran u Pragu pojavom časopisa Hrvatska misao 1897. godine. Brojni debitanti književne scene objelodanili su svoje prvijence u Viencu (Livadić, Begović, Domjanić, Nazor, Tucić i dr.), no utočište hrvatskih modernista bio je ipak časopis Život. Značajnu rolu odigrala je i sarajevska Nada, čiji je literarni urednik bio Silvije Strahimir Kranjčević.

Avangardne tendencije
Krajem moderne jačaju i avangardne tendencije, zastupljene u djelima autora mahom iz drugog naraštaja modernista. Među njima posebno odskaču tri imena. Prvi od njih, Matoš, nagovijestio je avangardne težnje poemom Mora, pjesničkom vizijom općeg kaosa. Djelo Polića Kamova predstavlja najradikalniji avangardni iskorak, dok se Fran Galović svojim pripovijetkama Začarano ogledalo i Ispovijed uvrstio među pripovjedače koji su u hrvatskoj književnosti inaugurirali moderno strukturiranu i motiviranu prozu.
 

DIGITALNA AUDIO JESEN

Radionice
Tribine
Dodjela nagrada
Razgovori

DIGITALNA VIDEO JESEN

Radionice
Tribine
Dodjela nagrada
Gosti

O GALOVIĆU

Biografija
Digitalizirana proza
Digitalizirana poezija
Digitalizirana drama
Ostalo
Bibliografija

MODERNA I MODERNIZAM

Autori
Djela
Kontekst
Bibliografija