.

O GALOVIĆEVOJ JESENI

Naslovna
Povijest
Nagrade
Vijesti
Kontakt
Organizatori
Forum
Prijave
Sponzori

MALI GALOVIĆ

O Malom Galoviću
Radionice 2007
Radionice 2008
VOLONTERI
PRESS
LINKOVI

NAGRADNA IGRA

2008.
Naslovna stranica Biografija
Fran Galović - biografija

Nekoliko biografema na početku
Pjesnik, dramatičar i pripovjedač Fran Galović rođen je 20. srpnja 1887. godine u mjestu Peteranec nadomak Koprivnice. Pučku školu završio je u rodnome mjestu, a gimnaziju u Zagrebu, gdje završava i studij slavistike i klasične filologije. Mobiliziran je ujesen 1914. Poginuo je u Srbiji kod mjesta Radenkovići 26. listopada iste godine.

Razbijanje klišeja
Dugo vremena Galović i njegov golemi opus bili su u široj javnosti svođeni na puke dvadeset dvije pjesme, koje čine nedovršenu zbirku Z mojih bregov. Naivno se vjerovalo da i nije poznavao ništa drugo osim trsova vinograda, krošnje kostanja i kleti u kojoj je pisao svakodnevno između doručka i ručka, odnosno - kako mu se jednom prilikom podrugivački spuštalo - "između dva pražnjenja". I Galović je, kao i mnogi drugi, nakon svoje smrti bio pretjerano klišeiziran. Podatak da je njegov život bio tako prerano i iznenada prekinut, i to u naponu stvaralačke energije, da je bezrazložno prosuo život na nekom drugom, tuđem tlu, bio je sjajan izazov za one kratkovidne koji ne samo da nisu vidjeli, već nisu ni pokušali gledati dalje od vlastita nosa. Pa su se vješto okoristili Galovićem kao "pjesnikom prostrijeljena srca" koji je čeznuo za još samo jedan pogled na svoj vinograd, mravljom radišnošću stvarajući od njega kult velikog patnika i tragičara, a u isti mah i ne tako velikog književnika. Dakako, postoji i druga, nešto šira perspektiva od one života zanesenog kajkavca, koju su pomni proučavatelji Galovićeva djela počeli intenzivnije razvijati unazad nekoliko desetljeća.

Druga strana priče
Ta šira perspektiva polazi od činjenica koje govore dovoljno same za sebe. Iako je njime bio snažno obilježen, Galović ipak nije bio čovjek zasljepljen svojim lokalizmom, niti je u gotovo mističnoj opijenosti podravskim krajolikom pisao isključivo kajkavske pjesme i pjesmice, kako se to mnogo puta željelo sugerirati - pa makar i te sugestije dolazile od strane dobronamjernikâ. Galović je prije svega bio intelektualac, izvrsno upućen u europska književna zbivanja. Prevodio je majstore kao što su Heine, Baudelaire, Wilde, čitao Ibsena, Poea, Maeterlincka i mnoge druge autore - a kakvi su to samo uzori! Za vrijeme studija pokretač je i urednik pravaškog glasila Mlada Hrvatska (1908.-1909. i 1911.), a zbog sudjelovanja u đačkom štrajku četvrti semestar bio je prisiljen studirati u Pragu. Pjesme je objavljivao u Vijencu, Savremeniku i Mladoj Hrvatskoj, novele u Zori, Prosvjeti i Kolu. Treba svakako istaknuti da je bio uvršten u svojevrsnu Wiesnerovu antologiju suvremenog pjesništva, danas znamenitu Hrvatsku mladu liriku iz 1914. godine - zajedno sa šampionima hrvatske književnosti kao što su Andrić, Polić Kamov, Ujević i dr. Bio je zaljubljenik u "daske koje život znače", pratio je zagrebačku kazališnu scenu i pisao kazališne kritike.

Glavninu Galovićeva opusa čine još donedavno nepravedno zanemarivane pripovijetke, drame i pjesme na štokavskom, premda se njegovim vrhuncem danas obično smatra zbirka Z mojih bregov. Za njeno prvo objavljivanje zaslužan je ni manje ni više nego sâm Krleža, i to desetak godina nakon autorove smrti (Književna republika, 1925.). Tom zbirkom Galović je najavio renesansu hrvatske dijalektalne poezije 20. stoljeća i zaradio status gotovo nedostižnog uzora.

Galović je za života uspio objaviti svega četiri omanje knjige, da bi tek posthumno "zaslužio" opsežno izdanje sabranih djela. A to "opsežno izdanje" stvarno je opsežno, jer iza sebe je ostavio golem i žanrovski raznolik opus, čiji nam pluralizam umjetničkih i estetskih programa (simbolizam, naturalizam, secesijska dekorativnost, pa i naznake ekspresivnosti) mogu poslužiti kao prilično vjerno zrcalo stanja književne moderne u koju je i više nego duboko ukorijenjen.

Galović danas
Unazad nekoliko desetljeća svjedoci smo porasta zanimanja za Galovićeva djela, naročito ona pisana na štokavskom. Zbirkom Z mojih bregov već je odavno zauzeo visoko mjesto u povijesti hrvatske književnosti, stoga je logično da danas traje proces "revizije" njegovih nekajkavskih djela kako bi se što bolje odredila uloga koju je odigrao tim drugim, većim dijelom svoga stvaralaštva. A da ju je odigrao dovoljno svjedoči podatak da je uvršten u brojne antologije i da ga se ističe kao jednog od bitnijih protagonista hrvatske književne scene s početka prošloga stoljeća.

Iz pisama koje je Galović s fronta pisao poznanicima i prijateljima vidljivo je da je imao velike planove za svoj budući književni rad. Između ostaloga, namjeravao je napisati i roman. Roman je ostao neostvarena želja, a veliki književni talent ugašen je u vihoru rata. Tako je to valjda kad čovjek ima planove veće od svog vremena - prestigne čak i vlastiti život.

Izdanja djela:
Tamara, 1907.
Četiri grada, 1913.
Začarano ogledalo, 1913.
Ispovijed, 1914.
Pjesme 1, 2, 1940.
Članci i kritike, 1942.
Drame, 1942.
Pripovijesti, 1942.
Djela Frana Galovića 1-10, 1942.-1943.
Pjesme, 1943.
Z mojih bregov, 1948.
Poezija i proza, 1963.
Lirika. Pripovijetke. Drame. Kritika, 1966.
Izbor iz djela, 1969.
Z mojih bregov. Izbor poezije i proze, 1944.
Izabrana djela, 1997.
Izabrane pjesme, 1997.
Izbor iz djela, 1999.
Zeleni oblak, 2000.
Z mojih bregov i druge pjesme, 2002.
Pjesme, 2005.
Pripovijetke, 2005.
Sabrana djela Frana Galovića, 2006.-
Drame I., 2007.

 

DIGITALNA AUDIO JESEN

Radionice
Tribine
Dodjela nagrada
Razgovori

DIGITALNA VIDEO JESEN

Radionice
Tribine
Dodjela nagrada
Gosti

O GALOVIĆU

Biografija
Digitalizirana proza
Digitalizirana poezija
Digitalizirana drama
Ostalo
Bibliografija

MODERNA I MODERNIZAM

Autori
Djela
Kontekst
Bibliografija